Beasts of the Southern Wild

Beasts of the Southern Wild

Erna Murić nam donosi recenziju filma “Beasts of the Southern Wild”: “Zvijeri južnih divljina” kao još jedan potencijalni dobitnik Oskara, sigurno nije film sa najmanjom kvotom na osvajanje ove prestižne nagrade. Ako pobijedi u kategoriji, šestogodišnja Quvenzhané Wallis bit će najmlađa glumica sa Oskarom za najbolju glavnu ulogu! U ovogodišnjoj selekciji, tri su filma, moglo

Erna Murić nam donosi recenziju filma “Beasts of the Southern Wild”: “Zvijeri južnih divljina” kao još jedan potencijalni dobitnik Oskara, sigurno nije film sa najmanjom kvotom na osvajanje ove prestižne nagrade. Ako pobijedi u kategoriji, šestogodišnja Quvenzhané Wallis bit će najmlađa glumica sa Oskarom za najbolju glavnu ulogu! U ovogodišnjoj selekciji, tri su filma, moglo bi se reći, sa okvirnom temom prirodne katastrofe: Impossible, Life of Pi, i Beasts of the Southern Wild. Među njima, posljednji je film tzv. male kinematografije, i u svakom smislu doista redateljski, glumački i narativni debi.

Mala Hushpuppy živi sa bolesnim ocem na samom kraju svijeta, u zajednici rijeke Delta, na izmišljenom geografskom prostoru, otoku koji zove Bathtube (Kupalište). To je rub Svijeta, ili nešto sasvim iza njega. Izolovan do te mjere da djevojčica sve ljude dijeli na one „ u vodi“ i one „ na kopnu“, pri čemu su oni na kopnu nešto poput „ riba na suhom“; daleka, vanzemaljska bića koja, reći će Hushpuppy, ne znaju živjeti pravi život. Zaplet priče počinje sa dolaskom oluje i djevojčicinim slutnjama globalne ekološke katastrofe: mitske zvijeri od prije Ledenog doba, oživit će iz leda i doći po ljude… Djevojčica i otac preživljavaju oluju, ali u totalnom razrušenom naselju gotovo ništa osim duhova nema da se pronađe… Signali civilizacije povremeno dopiru sa rubova poznatog, ali mještani ne žele da ostave svoje potopljene naseobine. Djevojčicin otac polako gubi bitku sa bolesti i ona mora naučiti da sačuva duh u opštem raspadanju.

Suočeni sa neopisivom bijedom u kojem žive likovi filma, prljavštinom i nepojmivim uvjetima za život djeteta, gledatelj/ka neće moći izbjeći političke implikacije, sve ako one i nisu središnja intencija filma. Očigledni nedostatak „ onih drugih“ u čitavoj priči ( „ ribe sa kopna“ pojavljuju se kao strana i obezljuđena tijela, grade sklonište i njeguju preživjele) govori o njihovoj nevidljivosti u općenitijem smislu: oni ne postoje kao realna ekonomska, privredna ili kakva druga podrška ali će se pojaviti u odsudnom momentu kao medikalizirajuće sredstvo, kao lažni heroji situacije. Neravnoteža između jednih i drugih, ruba i centra, je sasvim jasna, ali šestogodišnja djevojčica ipak smatra da živi na „najboljem mjestu na svijetu“ i da Univerzum funkcionira smisleno i harmonično.

Čitava priča, zapravo, ispričana je iz infantilne perspektive. Gledatelj/ka znaju tačno onoliko koliko i djevojčica, a kamera je iz takve percepcije, često disfunkcionalna i „pomjerena“. Zadržavanje dječije perspektive zaista je velika prednost ovog filma. Lik male Hushpuppy kreiran je kao idealistička esencija u surovom, gotovo naturalističkom okruženju, i treba da posluži kao duhovni, optimistički, vitalistički orijentir u kontekstu priče o smrti, tragediji i gubitku. Priča o intimnom gubitku maestralno je situirana u kontekst prirodnih ciklusa rađanja i umiranja, a ljudskost onih „ iza ljudskog svijeta“ ironično korespondira sa naslovom filma. Intermezzo o divljim mitskim zvijerima koje se oslobađaju ledenih okova funkcionira dvostruko: kao posjetnik ekološkog propadanja svijeta, izglavljivanja dijelova iz kohezije Univerzuma, ali i kao djevojčicina slutnja o smrti i gubljenju svega onoga „ nas je stvorilo“.

Sve u svemu, Zvijeri južnih divljina je neobičan, tužan, lijep, surov film. Priča o dječijem svijetu izvan svih poznatih bajki suočit će nas, ukoliko smo spremni na to, sa drugošću naše kulture i naših života. A snaga i maestralne izvedba najmlađe zvijezde na svijetu, zasigurno oduševiti.

Lejla Božić
ADMINISTRATOR
PROFILE

Posts Carousel