• Ja i moji bivši

    Ja i moji bivši0

    Ja: Eto sad znamo razlog.

    Drugi od mojih bivših ljubavi, istina nije stigao u fazu popravljam po kući, alat nosim sa sobom, ali kako kaže lijepo je što smo prijatelji. Govori mi kako je sretan u novoj vezi… I ja sam iskreno sretna zbog njega. I nema tu više nikakve strasti. A bilo je. Itekako. Toliko da je bilo dovoljno da me pogledaju, dodirnu pa da se ja izgubim. Tako se s jednim od ove dvojice (a najviše se bavim onima koje sam i najviše voljela) znalo desiti da ima i po desetak orgazama, a da „radnja“ i nije počela. Te je on jednom u „panici“ upitao nećeš valjda opet?!

    Za drugog je bio dovoljno da me dotakne i ja izgubim svaku svijest o normalnom rasuđivanju i počnem se skidati bez obzira na mjesto. I onda se čudim što mi po gradu ostali vozači trube pa pogledam u se i …

    READ MORE
  • Svadba na bosanski način

    Svadba na bosanski način0

    Uvijek mi treba još malo para. Da je malo više, bilo bi sve super. Malo više bi značilo da mogu kupiti nove cipele i onu haljinu koju sam neki dan vidjela u izlogu (pa se nisam mogla odlijepiti od njega!) Ah, tipične ženske brige. Proces skupljanja para je uvijek u toku samo fali ”još nešto malo pa da sve bude potaman”. Ali trenutno imam ozbiljnijih briga od troškova.

    Neki dan uhvatim sebe kako razmišljam o vjenčanju. Ali ne bilo kakvom vjenčanju, nego onom na bosanski način. Nedavno se u komšiluku digla čitava graja oko vjenčanja. Moja komšinica se udaje a i meni je stigla pozivnica. Čitav komšiluk bruji o tome, a ja razmišljam kako je pozivnica dobro dizajnirana sa odličnim tekstom!? Znam buduću mladu, odrasle smo zajedno, prešla je već granicu za udaju (a ko bi ga znao gdje je granica, ali po priči starijih komšinica ima neka) pa pritisnuta …

    READ MORE
  • Jutarnji radio

    Jutarnji radio0

    Jutarnji radio

    Dobro jutro, vi slušate jutarnji radio, slijede najnovije vijesti. Dječak spalio staricu, otac ubio kćerku pa sebe, iz nepoznatih razloga čovjek ubio nekoliko svojih komšija, novi štrajk pred zgradom Vlade, sjednica nije održana, propala još jedna firma, na hiljade radnika ostaju bez posla, penzioneri čekaju na svoje zaostale penzije, a političari uživaju u svom raskošnom životu. Svijet: novi val poskupljenja, cijene goriva sve veće, prijeti globalna ekonomska kriza. Sport: naši sportaši ispali već u prvom kolu. Danas će biti prohladno i kišovito.

    Ovakve me vijesti bude već duže vrijeme i onda ostanem budan u krevetu i razmišljam o svemu što je nedužni spiker izgovorio. Jedino se ponekad promijeni vremenska prognoza, pa nam najave sunčane dane, ali kakve nam se sve stvari dešavaju ne bi me čudilo da nam cijeli život pada kiša. Tako bi sigurno i bilo da kojim slučajem vremenske (ne)prilike zavise od trenutnih događaja u zemlji …

    READ MORE
  • Crno-bijela duga

    Crno-bijela duga0

    Crno-bijela duga

    Kad čitam što je Ono pisalo, čudim se. Čudim se kako su kompleksne misli brujale Njim. Kompleksne, ili glupe, ili pametne – vječita dilema. Da li je Ono upravu, da li je Ono na pravom putu bilo ili nije? Kako god, Ono može pisati, ali ne i postojati!

    Svakako, istina ne postoji. Teorija relativiteta se odnosi i na istinu. Aposolutna istina ne postoji. Izjave tipa: “Nebo je plavo, trava je zelena”, nisu apsolutno istinite. “Nebo je plavo” je relativna istina. Nebo jeste nekad plavo i negdje, a nekad nije. Relativna istina! Odlična spoznaja za nastavak života i traganja puta u ovom bijednom spektaklu opstajanja. Apsolutna istina postoji, ali se ne koristi. Ona se sastoji u onome što nije rečeno tipa “Nebo je plavo”, kažemo jeste, misleći da je nebo nekad plavo. Potkrepljeni mislima da je “Nebo plavo” za vrijeme sunčanog lijepog dana u podne, kažemo na izjavu “Nebo …

    READ MORE
  • Dok spava

    Dok spava0

    Dok spava

    Imam i ja ljubav. Bog mi je dao onakvu o kakvog sam mogla samo sanjati… Moja ljubav je zrela… Moja ljubav ne stari… Ne postaje jednolična, niti postaje nalik ijednoj iz bajke. Mi svoju bajku pravimo sami.

    Moja ljubav spava… Spava na mom krilu, držeći me za moju desnu ruku… Da. Moja ljubav.

    Cijeli svijet u jednom čovjeku. Univerzum… I preko njega. Cijeli svijet u njemu, a opet tom svijetu granice ne vidiš. Kako ovoliko ljubavi uopšte stane u ovoliko prostora koliko zauzimamo nas dvoje?!

    I ne stane. Ljubav je savršeno, božansko, nedodirljivo, bezgranično… Čudo.

    I ne znam zašto se u meni ovako, dok spava, uvijek javi poriv da mu kažem milion stvari… I ne znam zašto niti jedna od tih milion ne može po važnosti da se izbori da bude prva izrečena i prva zabilježena… Sve, eto, stoje i biju u moja prsa, izvirući jedino kroz moj …

    READ MORE
  • Davno, a sada

    Davno, a sada0

    “Psi laju, a karavane prolaze”

    Pročitah kod Krleže, a on gdje je čuo ne zna se!

    Psi još uvijek laju, a moja kućica od puža krhka je! Jutros je sagradih kada zakoračih na ulicu, svježu od hladnolike magluštine. A opet, ja prvo ugledah tračak zlaćane svjetlosti, sapletene negdje gore, na dohvat krilu ptičijem, koje razmahuje, dok gradim sanju riječima ovim da još bez snova mi ne bude gnijezdo isod lijeve trepuške!

    Ljudi i sunce su karavane koje prolaze!

    U travnjaku je grumen zemlje, blatnjave. Jutarnjom rosom je umiven TAJ GRUMEN. Čistoća se samo nazire kada svjetlosno kap ili dvije na tom grumenu odbljesne.

    Na licima ljudskim koje sretoh jutros, nažalost nema bistrine. Ni osmijeha, ni pomaka.

    Ostaje mi samo uspomena na ruke jednog mladića koji je mahao u trku automobilu koji nije htio da stane. Muzika tog lajt, razbuđujućeg motiva moga jutra je lavež. Zato i izreka gore sa kojom …

    READ MORE