Crno-bijela duga

Crno-bijela duga

Crno-bijela duga Kad čitam što je Ono pisalo, čudim se. Čudim se kako su kompleksne misli brujale Njim. Kompleksne, ili glupe, ili pametne – vječita dilema. Da li je Ono upravu, da li je Ono na pravom putu bilo ili nije? Kako god, Ono može pisati, ali ne i postojati! Svakako, istina ne postoji. Teorija

Crno-bijela duga

Kad čitam što je Ono pisalo, čudim se. Čudim se kako su kompleksne misli brujale Njim. Kompleksne, ili glupe, ili pametne – vječita dilema. Da li je Ono upravu, da li je Ono na pravom putu bilo ili nije? Kako god, Ono može pisati, ali ne i postojati!

Svakako, istina ne postoji. Teorija relativiteta se odnosi i na istinu. Aposolutna istina ne postoji. Izjave tipa: “Nebo je plavo, trava je zelena”, nisu apsolutno istinite. “Nebo je plavo” je relativna istina. Nebo jeste nekad plavo i negdje, a nekad nije. Relativna istina! Odlična spoznaja za nastavak života i traganja puta u ovom bijednom spektaklu opstajanja. Apsolutna istina postoji, ali se ne koristi. Ona se sastoji u onome što nije rečeno tipa “Nebo je plavo”, kažemo jeste, misleći da je nebo nekad plavo. Potkrepljeni mislima da je “Nebo plavo” za vrijeme sunčanog lijepog dana u podne, kažemo na izjavu “Nebo je plavo”, da je istinita.

Prešutimo misli i kažemo Istina, a ne kažemo Relativna istina s dodatkom: “Nebo jeste plavo za vrijeme lijepog sunčanog dana u podne u okrugu našeg vidokruga”. To bi bila apsolutna istina, ali je ne koristimo, nego svako od nas doda na početnu izjavu svoje misli i kaže Istina.

I šta je onda istina? I šta još prešučujemo? Istina je u mislima onog koji odgovara, istina je u onome što se ne govori. Nema jedne istine, ima ih više. Ili je jedino istinito ono što ne znamo? Ono što se ne može staviti u vrijeme, mjesto. Istinito je ono što vjerujemo, a ne vidimo. Prosta istinita rečenica ne postoji. “Nebo je plavo” – laž. “Bog postoji” je uvijek istinito ili uvijek lažno, zavisno od misli onog koji odgovara. U materijalnom svijetu apsolutna istina ne postoji, sve je relativno. Ali i u duhnovnom svijetu istina je individualna, relativna. “Bog postoji” – gledajući statistički u odnosu na broj stanovnika ovog bijednog spektakla opstajanja je relativna istina, a pojedincu aposolutna istina ili apsolutna laž. A i nebitno, kao da smo bitni svi, bitan je pojedinac. Njemu je bitna njegova istina, a da bi došao do svoje istine mora proći kroz kandže istina ili laži drugih.

Misli tipa “Volim te”, “Mrzim te”, “Simpatišem te”, “Drag si mi”, prelazeći u materijalni svijet, kako bivaju izrečene, postaju relativna istina za pojedinca koji ih čuje, a apsolutna istina su za onog koji ih govori, jer onaj koji ih govori suzdržava misli tipa: “Volim te sad, u ovom trenutku, a sutra te neću možda voljeti”. Konfuzno!? Pa i nije baš. Jako je jednostavno. Apsolutna istina u materijalnom svijetu postoji samo u djeliću sekunde i ona obično ne biva apsolutno tačno izrečena. Ostatak istine je sadržan u mislima onog koji je govori, tj. u duhovnom svijetu. Apsolutna istina je postojana samo u duhovnom svijetu, tamo gdje ne dovodimo u pitanje vrijeme, mjesto, likove događaja, tamo gdje smo bitni samo mi. Apsolutna istina je vjerovanje. E sada, je li glupost vjerovati? Jesi li glup kad vjeruješ? Ono je vjerovalo. I ovdje treba razgraničiti apsolutno duhovno i čovječije/relativno duhovno. Vjerovati u apsolutno duhovno nije glupost, s obzirom da se ono ne mijenja. Uvijek će ili postojati ili neće postojati. Uvijek ili nikad. Apsolutno duhuvno je crno na bijelo, il’ ga ima, il’ ga nema. Kod čovječijeg duhovnog sve je opet relativno, pored crnog i bijelog ima i sivo i žuto i narandžasto i ljubičasto i čitav spektar boja.

Vjerovati duginim bojama koje se misteriozno pojavljuju, a još misterioznije odlaze, nestaju – čudna pojava. Vjerovati čudnom, misterioznom, pomalo i podlom… Sunce se nadmeće s kišom, služeći se čarobnim trikovima. Vjerovati dugi? Dugi koja te zadivi, začudi, obraduje, iznenadi šarenilom boja i nestane. A i čemu se radujemo, prestanku kiše ili pojavi duge!? Mislim da je vjerovati dugi glupost. I tako nastaje cinik, skeptik koji će vjerovati kada se pojavi crno-bijela duga.

Piše: Art Noise

Lejla Božić
ADMINISTRATOR
PROFILE

Posts Carousel