Jutarnji radio

Jutarnji radio

Jutarnji radio Dobro jutro, vi slušate jutarnji radio, slijede najnovije vijesti. Dječak spalio staricu, otac ubio kćerku pa sebe, iz nepoznatih razloga čovjek ubio nekoliko svojih komšija, novi štrajk pred zgradom Vlade, sjednica nije održana, propala još jedna firma, na hiljade radnika ostaju bez posla, penzioneri čekaju na svoje zaostale penzije, a političari uživaju u

Jutarnji radio

Dobro jutro, vi slušate jutarnji radio, slijede najnovije vijesti. Dječak spalio staricu, otac ubio kćerku pa sebe, iz nepoznatih razloga čovjek ubio nekoliko svojih komšija, novi štrajk pred zgradom Vlade, sjednica nije održana, propala još jedna firma, na hiljade radnika ostaju bez posla, penzioneri čekaju na svoje zaostale penzije, a političari uživaju u svom raskošnom životu. Svijet: novi val poskupljenja, cijene goriva sve veće, prijeti globalna ekonomska kriza. Sport: naši sportaši ispali već u prvom kolu. Danas će biti prohladno i kišovito.

Ovakve me vijesti bude već duže vrijeme i onda ostanem budan u krevetu i razmišljam o svemu što je nedužni spiker izgovorio. Jedino se ponekad promijeni vremenska prognoza, pa nam najave sunčane dane, ali kakve nam se sve stvari dešavaju ne bi me čudilo da nam cijeli život pada kiša. Tako bi sigurno i bilo da kojim slučajem vremenske (ne)prilike zavise od trenutnih događaja u zemlji ,e to bi već bila velika tragedija jer mislim da bi nas do sada već uveliko potopili ti ogromni kišni nanosi namijenjeni isključivo našoj zemlji kao nagrada za najuspješniji nerad. Nerad naših političara naravno, jer narod bi radio, al’ se nema šta, kad je sve potpalo pod njihove šake, a oni po kratkom postupku. Taj kratki postupak, to ti je ono kad te ima i onda te na jednom više nema. Mislim, isključivo, na narod. Njih ima. To ti je uvezana ekipa koja bi za sedam dana mogla uništiti i dobrostojeću Švicarsku, imaju neki urođeni mehanizam za krađu.

Dok ja razmišljam o svemu tome, onaj isti spiker me prekinuo i najavio vanredne vijesti, a ja sam očekivao da će možda baš ove vijesti biti prekretnica mojih razmišljanja i već sam se bio pripremio da ih pažljivo saslušam. Bio sam u jako napetom položaju, kao kad naše mnogobrojne stranke čekaju konačnu riječ Centralne izborne komisije, kako bi potrčali u svoje udobne fotelje koje su garantovale puno love. A ako bi moj položaj posmatrali u nekom sportskom žargonu, to bi značilo da sam bio u grču. Neizvjesnost i nervoza su ubrzano rasle, kao da se utrkuju ko će postići jače djelovanje. Ali onaj baksuzni glas se više nije čuo, uslijedilo je neko krčanje i onda su nastale smetnje. Moj adrenalin više nije mogao izdržati, skočio sam iz kreveta i počeo lupati po radiju, ne bi li tako pronašao onog odbjeglog spikera. Bio sam na granici da ga razbijem. Šetao sam po sobi, stiskao pesnice, očekivao da moj radio ponovo progovori, da se oglasi onaj lijepi glas i konačno izgovori te vanredne vijesti. Uzalud. Radio je ostao nijem, a ja sam jako bijesan izašao iz kuće i otišao kod Samira po cigarete. Pokušao sam da usput saznam šta se desilo sa vanrednih vijesti, ali izgleda da niko nije bio upućen u moj zabrinuti izraz lica. Pitao sam i Samira, iako ima radio u svojoj radnji, on je čitao neke novine. Kaže mi kako se neka pjevačica razvela od svoga muža. Ne znam da li je Samir bio lud ili je stvarno bio zabrinut zbog toga što je pročitao. Duboko sam udahnuo, uzeo cigarete i potrčao nazad kući. Trčao sam i razmišljao o Samiru, šta ako je čovjek stvarno poludio. Ušao sam u kuću, kad ono: “Poštovani slušaoci, predstavljamo vam najboljeg saksofonistu današnjice!” Ostao sam ukočen, cigarete su mi ispale iz ruku, a moj pogled je bio uprt pravo u radio. Nisam se mogao pomaknuti i tek tada sam počeo razmišljati o svemu, a zvuk saksofona je postajao sve jači, saksofonista je pokazivao svoje umijeće i nenadmašnost. Osjećao sam da mi je lice dohvatilo neke vlage, suze su, preko mojih usana, pokušavale imitirati Nijagarine vodopade. Najednom sam se počeo diviti onome što je dopiralo do mojih ušiju. Šta je bilo sa vanrednih vijesti ne znam, ali znam da „saksofonisti ne pišu povijest, oni samo sviraju, a neizgovorene riječi čine tišinu u čijoj blagosti nakon blebetanja i ratova, preživjeli u dobru i zlu mirno spavaju.“

Lejla Božić
ADMINISTRATOR
PROFILE

Posts Carousel