Kambodža: Zemlja iskrenih osmijeha i velikih suprotnosti

Kambodža: Zemlja iskrenih osmijeha i velikih suprotnosti

Kambodža je država o kojoj sam mnogo razmišljala prije dolaska, ali još više nakon povratka. To je zemlja u kojoj se siromaštvo osjeti na svakom koraku, a opet se svugdje mogu vidjeti pametni telefoni i drugi skupi uređaji. A da zapadno ludilo nije zaobišlo ovu naizgled duhovnu i mirnu zemlju dokaz je i dostupan WiFi

Kambodža je država o kojoj sam mnogo razmišljala prije dolaska, ali još više nakon povratka. To je zemlja u kojoj se siromaštvo osjeti na svakom koraku, a opet se svugdje mogu vidjeti pametni telefoni i drugi skupi uređaji. A da zapadno ludilo nije zaobišlo ovu naizgled duhovnu i mirnu zemlju dokaz je i dostupan WiFi signal u svakom restoranu, pa čak i u najmanjem kafiću. U Kambodži sam se najviše borila sa svojim osjećajima. U jednom trenutku sam se divila predivnoj prirodi, znamenitostima, a onda mi se srce cijepalo kada sam s druge strane gledala djecu koju tjeraju na prodavanje suvenira i prosijačenje, djevojčice koje se prodaju za nekoliko dolara i ljude koji rade i spavaju na ulici

Piše Lejla Brčaninović

U Kambodžu smo stigli nakon trodnevnog boravka u Bangkoku. Prijevoz iz Bangkoka do Siem Reap-a smo rezervisali u jednoj od trurističkih agencija, a koštao nas je oko 300 TBH (tajlandski bat). Nakon što je kombi došao u smještaj po nas, počela je avantura. Inače, gdje god da putujete unutar ovih država, svaka vožnja je avantura za sebe. Budite spremni na dosta čekanja, loše puteve, presjedanje i mijenjanje prijevoznih sredstava nekoliko puta dok ne dođete do željene destinacije. Ali bez nerviranja. Sjetite se da ste na godišnjem odmoru i da naša zapadna pravila i ograničenja, te stalni pritisak od manjka vremena, tamo ne postoje.

„Donacija“ za ulazak u Kambodžu

Nakon četiri sata vožnje stigli smo blizu granice. Kombi nas je ostavio u restorančiću kraj puta koji je bio ujedno i vjerovatno ne baš legalna ispostava ambasade. Tu su nam dali da popunimo formulare i insistirali da pravimo vizu kod njih po cijeni od 35 dolara. Iako sam znala kako je viza na granici 20 dolara (uz pet dodatnih dolara za “ljubaznost” graničara), pristali smo nakon kratke rasprave u lažnoj ambasadi napraviti vizu i ne komplikovati dalje put. Od drugih turista smo čuli kako su vize ovdje bile i skuplje. Savjetujemo oprez i ne dozvolite da vas previše stavljaju pod pritisak. Mi smo na kraju pristali platiti po 10 dolara više jer nismo bili sigurni koliko smo daleko od granice i da li će nam onda tamo praviti probleme, jer su nam prijetili kako moramo čekati cijeli dan za dobijanje vize. Druga opcija, ako želite izbjeći ove diskusije, je da već od kuće preko interneta za 25 dolara napravite vizu. Nakon što smo svi dobili vize, dovezli su nas do granice, a zbog velike gužve čekali smo oko dva sata na prolazak kontrole. Ako posmatrate graničare dok čekate u redu, uvjerit ćete se kako su veoma otvoreni za mnoge “dogovore” i da, ako ne želite čekati red, možete uplatom “donacije” izbjeći i to i mimo reda ući u Kambodžu.

Put do Siem Reap-a kroz siromašna sela

Nakon prelaska granice čekao nas je autobus koji vozi putnike do glavne autobuske stanice. Tamo smo se smjestili u gradski autobus za Siem Reap i nastavili vožnju od četiri sata do našeg cilja. Jedan od razloga zašto nema direktnih linija iz Tajlanda u Kambodžu je što u Tajlandu voze sa lijeve strane, a u Kambodži sa desne i zbog toga morate nakon granice mijenjati prijevozno sredstvo. Iako su ove vožnje od jedne destinacije do druge naporne, omogućuju da vidite dosta toga i da osjetite kako ta država izgleda u različitim dijelovima. Kambodža ima predivnu prirodu, a ljudi u tim malim selima žive u veoma skromnim uslovima. U svim predjelima u kojima nema turista je izuzetno siromašno.

Ostatak putopisa pročitajte u februarskom štampanom izdanju časopisa Magazine.

Lejla Božić
ADMINISTRATOR
PROFILE

Posts Carousel