Majčinstvo i karijera na ratnoj nozi?

Majčinstvo i karijera na ratnoj nozi?

Sat zvoni tačno u 6:00 sati. Ustajem i teturam kroz mrak do kupatila. Rutinski perem zube i ulazim pod tuš. Tek onda dolazim sebi. Inače ne ustajem ovako rano, ali sada je posebna prilika. Izlazim iz kupatila i stavljam kafu u kuhinji. Otvaram vrata susjedne sobe i zavirujem. Olga spava. Dječijim, nevinim, mirnim snom. Dvije

Sat zvoni tačno u 6:00 sati. Ustajem i teturam kroz mrak do kupatila. Rutinski perem zube i ulazim pod tuš. Tek onda dolazim sebi. Inače ne ustajem ovako rano, ali sada je posebna prilika. Izlazim iz kupatila i stavljam kafu u kuhinji. Otvaram vrata susjedne sobe i zavirujem. Olga spava. Dječijim, nevinim, mirnim snom. Dvije i pol su joj godine, a već odavno ide u vrtić. To nije moja kćerka, iako je volim kao da jeste, nego kćerka moje sestre. Mala, simpatična sestrična koju obožavam. Jučer nakon posla sam je uzela iz vrtića, jer je moja sestra otišla na poslovni put, a muž joj je već mjesec dana u Americi.

Kome drugom da povjeri svoje najdraže nego meni. Najbližoj rodbini koju trenutno ima u ovom gradu. Sinoć je zvala tri puta. Da li je jela? Koliko je jela? Da li je kakila? Da nema temperaturu? Da li sam uzela njenu omiljenu dekicu? A medu? Eh, na kraju mi je bilo dosta. Dijete je sasvim u redu. Mirna (iako sam mislila da će plakati jer nema mame) ali nije. Razumijem ja svoju sestru. Nije lako ostaviti malo dijete u rukama drugih, pa čak i ako je u pitanju tvoja rođena sestra. Ipak, roditelj je roditelj. Uvijek brine i strahuje.

U sedam sati budim Olgicu. Snene dječije oči ne mogu da se otvore. Mazim je i smijem joj se, jer sve se bojim da ne zaplače. Hapicu sam već pripremila po striktnom upustvu i njen mali ruksak sa stvarima za vrtić. Stavljam je na kauč da je obučem. Rukicama trlja oči i gleda po sobi. Oblačim je brzo (za moje iskustvo s bebama odlično vrijeme) i dajem joj hapicu u flašici. Do 8:00h moram biti u vrtiću. Kupim brzo svoje stvari dok mi je u rukama. S svim stvarima u rukama i Olgom stižem do auta. Stavljam je u sjedalicu i brzo krećemo. Treba mi više od četrdeset minuta u jutarnjoj gužvi da stignem do vrtića, iako nije daleko. Već sam oznojena, iznervirana vozačima koji mi ulijeću u traku i umorna. Olga je opet zaspala na sjedištu. Budim je lagano, uzimam njene stvari i dajem teti u vrtiću. Pogledam oko sebe i vidim deset mama kako iznose djecu iz auta i vode ih u vrtić. Zatrpane stvarima, s djetetom u rukama sve su spremna za novi poslovni dan. Ili bar tako djeluje.

Meni je ovo prvi put da se cjelodnevno brinem o Olgici, a već sam iscrpljena. Onda se pitam kako je pravim mamama? Koje rade i odgajaju djecu. Koje nastoje imati karijeru. I prave večeru nakon što dođu kući. I brinu o svemu ostalom. Kako se one osjećaju iscrpljeno? Umorno? I uvijek željne vremena za igru i druženje sa svojim mališanima. A godine tako brzo prođu. Ova iznenadna uloga druge mame me nagnala na razmišljanje. Iako mi Oligica nije prava kćerka, tokom cijelog dana se brinem kako joj je u vrtiću. Stavljam se na mjesto svoje sestre i pitam se kako je njoj bilo dok je morala na sastanke s klijentima a njena Olgica je bila bolesna i imala temperaturu? Nije lako smiješiti se na poslu, biti profesionalac dok vam dijete boluje kući.

Naravno, sestra me zove deset puta u toku dana, a zvao je i njen muž. Više umorna od njihovih poziva, kažem kolegici na poslu kako bi bilo dobro da se posao žene može malo više prilagoditi porodičnim obavezama. Jer žena je i majka, drugarica, poslovna kolegica, komšinica i supruga, sve u jednom. Koliko je teško biti uspješan u svim tim ulogama. I strah me je, jer jednom isto i mene čeka u budućnosti. Možda se najviše bojim neuspjeha, a tako se puno traži.

Kroz sedam dana, sjedim sa sestrom na kafi. Uživa na suncu i povremenoj igri s Olgom. I pitam je isto to pitanje koje sam postavljala sama sebi. Kako biti uspješan na svim poljima? Posebno kao majka? Da li je to naporno? Kako ona uspijeva? Ona se smiješi i kaže da ne uspijeva u potpunosti ali se trudi, jer ona je mama, i supruga, i žena koja ima karijeru i prijateljica. Sve te uloge je ispunjavaju i čine sretnom, a kada ste srećni onda nije teško postići sve što želite.

Lejla Božić
ADMINISTRATOR
PROFILE

Posts Carousel