Svadba na bosanski način

Svadba na bosanski način

Uvijek mi treba još malo para. Da je malo više, bilo bi sve super. Malo više bi značilo da mogu kupiti nove cipele i onu haljinu koju sam neki dan vidjela u izlogu (pa se nisam mogla odlijepiti od njega!) Ah, tipične ženske brige. Proces skupljanja para je uvijek u toku samo fali ”još nešto

Uvijek mi treba još malo para. Da je malo više, bilo bi sve super. Malo više bi značilo da mogu kupiti nove cipele i onu haljinu koju sam neki dan vidjela u izlogu (pa se nisam mogla odlijepiti od njega!) Ah, tipične ženske brige. Proces skupljanja para je uvijek u toku samo fali ”još nešto malo pa da sve bude potaman”. Ali trenutno imam ozbiljnijih briga od troškova.

Neki dan uhvatim sebe kako razmišljam o vjenčanju. Ali ne bilo kakvom vjenčanju, nego onom na bosanski način. Nedavno se u komšiluku digla čitava graja oko vjenčanja. Moja komšinica se udaje a i meni je stigla pozivnica. Čitav komšiluk bruji o tome, a ja razmišljam kako je pozivnica dobro dizajnirana sa odličnim tekstom!? Znam buduću mladu, odrasle smo zajedno, prešla je već granicu za udaju (a ko bi ga znao gdje je granica, ali po priči starijih komšinica ima neka) pa pritisnuta huškanjem porodice odlučila se i na taj korak. Kao ono vrijeme je da se skrasi i zaplovi u mirnije vode.

Super bi bilo da mlada i mladoženja odu kod matičara zajedno s kumovim, potpišu papire i gotovo. Ali tek s objavom svadbe počinje belaj. Spisak gostiju munjevito raste (da se niko ne naljuti i ne zanemari). Zakupite prostor, muziku, hranu, kićenje a dok dođete do vjenčanice i odijela već ste u debelom minusu. Svi kukaju, i mladini i mladoženjini, ali kese se baš odriješe. Ipak je to dan D, svadba, ima da se pamti.

A onda još i sitnice, vodootporna maskara i postojan puder! Ko to još nije zaplakao kad su ga poveli iz roditeljske kuće? Pa ne treba valjda da vam se razmaže šminka pa i ta sramota!

Dok se sklanjam od kamere u punom luku, kolona auta ulazi u ulicu. Sviraju i trube toliko da stavljam ruke na uši. Svatovi su svi sređeni, dotjerani do jednog. A mene sve to podsjeća na šaradu, cirkus. Još kad se uz to ”razveze” harmonika, eh, onda je to prava svadba. Pa jedno kolo odigraju prije nego izvedu mladu, jedni plaču, a drugi se smiju. Dok mlada izlazi prate je pogledi zajampurenih i zadihanih žena iz komšiluka. Posipaju po njoj bombone, a oko nje se djeca jagme da ih pokupe. Kod mladoženje gozba. Jede se, pije, svira, igra i pjeva. Mene žulja haljina a mladu svrbi lice od tolikog ljubljenja. Na rukama joj gomila prstenova od žutog zlata, a čini se da ni njen izabranik nije pretjerano oduševljen čitavom situacijom.

I kada ta cijela hampa prođe, oni ostaju iscrpljeni. Ustvari tek tada zaključe da im ništa od toga svega nije ni trebalo. Može se kročiti u brak i bez takve svadbe. I dok prvo bračno jutro mlada i mladoženja razmišljaju o tome da li će namaziti kriške hljeba s paštetom ili margarinom, i da li će ih poslije tri dana godišnjeg odmora koji su uzeli opet pozvati na posao, mogli su uživati na moru ili bar u džepu još uvijek imati nešto malo ušteđenih novaca. Ali neka, bar su se gosti dobro proveli. Treba ljudima prirediti malo oduška.

Ja razmišljam o vjenčanjima i o tome koliko još treba proći vremena da počnemo praviti svadbe u kojima ćemo mi uživati. S ovom pameću, teško bih se odlučila na ”luksuznu” bosansku svadbu, jer previše mislim na budućnost da bih je lako zanemarila zbog jednog dana. Da, on jeste važan u mom životu, i upravo zbog toga ga želim obilježiti na način koji meni najbolje odgovara.

Neki dan sam s mladom na kafi i ona mi traži pozajmnicu da plati račune dok joj ne bude plata. Dok računam u glavi koliko joj mogu dati a da i meni može biti dovoljno do kraja mjeseca, ona mi pruža fotografije s vjenčanja. Urađene su profesionalno, na njima izgleda kao princeza iz bajke sa savršenim osmijehom. Meni je u glavi samo jedna misao kako je odlično zabilježen dan D koji će dugo pamtiti i isto tako dugo odrađivati.

Lejla Božić
ADMINISTRATOR
PROFILE

Posts Carousel