Žena u ”muškom” poslu

Žena u ”muškom” poslu

Prije nekoliko sedmica imala sam priliku da predstavim projekat online portala grupi muškaraca i žena u jednoj kompaniji. Kad sam ušla na vrata kancelarije, srela sam se sa začuđujućim i zbunjujućim pogledima muškaraca, kao i šokantnim pogledom žena. Nije prvi put da se sretnem s takvom reakcijom, a vjerovatno neće biti ni posljednji. Još uvijek

Prije nekoliko sedmica imala sam priliku da predstavim projekat online portala grupi muškaraca i žena u jednoj kompaniji. Kad sam ušla na vrata kancelarije, srela sam se sa začuđujućim i zbunjujućim pogledima muškaraca, kao i šokantnim pogledom žena. Nije prvi put da se sretnem s takvom reakcijom, a vjerovatno neće biti ni posljednji. Još uvijek kod nas postoji (ne)vidljiva prepreka između ”muškog” i ”ženskog” posla.

Svako pitanje po završetku sastanka dolazi od muškaraca. Uvijek ”traže rupu” u onome što sam rekla i samim time način da me opet ”svrstaju sa svim ostalim ženama” koje, po mišljenju mnogih, ne znaju ili znaju veoma malo o informatici. I tako po peti put zaredom odgovaram na pitanja, sada već i sa smiješkom. Da, znam šta je hard disk i koliko moj računar ima memorije. Da, znam da instaliram Windows kao i sve ostale programe na ovoj platformi. Da, znam šta je WordPress i kako funkcioniše. Da, znam i šta je PHP, jer sam i to kroz posao morala naučiti. Ipak, najviše ih šokira kada kroz razgovor ”provučem” da rado pročitam recenzije igara na IGN-u te da poneku rado isprobam, a posebno volim avanture (Syberia mi je bila jedna od omiljenih) zbog kojih znam sjediti i do ranih jutarnjih sati.

Onda kada te ne smatraju ”klasičnom ženom” koja brine samo o modi, kozmetici, šminci i dečkima, svrstaju te u neku vrstu ”čudnih” žena koje nisu ”ni tamo ni ‘vamo”. Zbog čega? Zašto bi se sve kod žena moralo vrtjeti oko šminke i mode? Možda većinu žena ne zanima toliko informatika koliko ”muški svijet”, ali nas zanima.

Posebno kod nas vlada mišljenje da su žene slabo informatički obrazovane. Stoga kada vam mlada žena uđe u kancelariju i održi predavanje o projektu koji je čisto informatički, svi se čude. Ali kada mladi čovjek to isto radi, onda ne? U čemu je razlika? U tome što je taj neko drugi žena, a ne muškarac?

Izgleda da se neke stari smatraju ”muškim” neke ”ženskim”. Oni koji prelaze tu granicu ostaju negdje ”tu, između”. U pojedinim situacijama ljudi vide samo ženu, pa tek kasnije osobu kojoj je to zanimanje i posao. Da, to je moj posao koji volim i za koji sam dosta radila. Ali ipak, svaki put kada dođem u neku firmu, reakcija je skoro pa ista.

Toliko me i ne brine mišljenje muškaraca koliko žena. Većina njih je imala istu reakciju kao i muškarci. Jedna od njih me otvoreno pitala kako sam uspjela doći na vodeću poziciju u muškoj kompaniji?! Zaista se pitam, je li u tome problem? Da li mi sputavamo same sebe, jer kako je moguće da jedna djevojka u BiH bude na vodećoj poziciji u IT firmi? Meni je to isto kao da pitam glavnog kuhara u nekom restoranu kako je on na toj poziciji kada je kuhanje ”ženski posao”!? Ali, iskreno nikada to i nisam pitala jer jedni od najboljih kuhara na svijetu su muškarci! Pa šta onda? Ako vole taj posao i u tome pronalaze zadovoljstvo, zašto to ne bi mogli postići? Kako su onda Marissa Mayer,

CEO Yahoo-a i Sheryl Sandberg prva žena u upravi poplaranog Facebook-a, dospjele na taj položaj?

Najveća prepreka u svemu je ako sami sputavamo sebe i mislimo da ne možemo daleko dogurati. A mnogo je primjera u našoj okolini da nije tako i da možemo. Ne postoji ”muški” i ”ženski” posao. Postoji posao, za koji se treba truditi, raditi i napredovati. Sve dok na nekim pozicijama vidimo žene ili muškarce, a ne osobe koje uspješno rade svoj posao, i dalje ćemo biti prvo ”žene u muškim”, odnosno ”muškarci u ženskim” poslovima, pa tek onda osobe koje znaju i umiju raditi svoj posao.

Lejla Božić
ADMINISTRATOR
PROFILE

Posts Carousel